Uskršnje slavlje
Poslednjih dana sve češće mi se dešava da naletim na neki tekst o najavama zanimljivih događaja ili o dobrotvornim akcijama koje se organizuju povodom nastupajućih praznika. Juče sam videla nekoliko predivno dekorisanih izloga u duhu najvećeg Hrišćanskog praznika, Uskrsa. Osećam kako me zahvata taj šareni praznični talas, kako me nosi na svojim čarobnim krilima u neki drugi svet, toliko različit od mog.
Sećam se ranijih porodičnih slavlja praznika, priprema pred praznik koje sam kao dete toliko željno čekala... Mama je već umesila kolače, strpljivo dovršava tortu. Nana skoncentrisano priprema tradicionalni rolat od mlevenog mesa sa kuvanim jajima. Deka priprema drva za sutrašnje pečenje prasetine. A brat i ja nestrpljivo se motamo oko svih njih i čekamo da završe sa svim poslovima kako bismo svi zajedno farbali Uskršnja jaja.
Uvek smo svi zajedno farbali jaja. To je bilo nešto propisano nekim nenapisanim i neizrečenim porodičnim pravilima. Trudili smo se da jaja budu lepa, šarena, kreativna. Takmičili smo se ko će naslikati lepše jaje. Nana je vezivala jaja u najlon čarapu sa listićima raznih oblika, a potom ih kuvala u ljuskama od luka. Mama je spremala boje iz kesica i bojila jaja u razne boje. A mi ostali koristili smo sve ostale (ne)moguće tehnike: flomastere, tempere, gelove, sličice, kesice... Nakon farbanja nismo mogli dočekati nedelju da iznesemo jaja na sto i isprobamo čije će jaje biti najjače. Dan pred Uskrs brat i ja kitili bismo drvce ukrasnim uskršnjim jajima...
Bilo je to lepo vreme, lepo detinjstvo. Sada su to lepa sećanja.
Pitam se nekada: gde je nestalo to uzbuđenje pripreme praznika? Gde je nestalo to slatko iščekivanje praznika? Prošle godine nismo šarali jaja, ofarbali smo ih samo u par boja. Prošle godine nismo kitili drvce. Kad bolje razmislim, nismo ni pretprošle.
Sećanja su probudila one uspavane leptiriće. Osećam kako se vraćaju. Osećam koliko su blizu i znam da će biti kao ranije kada smo bili mali. Potrudiću se da bude.
Za par dana otići ću kod deke i nane. Na stolove rasprostraću lepe stolnjake koje smo nazivali uskršnjim stolnjacima. Po njima postaviću praznične sveće, čokoladne i žele zeke, piliće i jaja. Sa bratom okitiću naše drvce. Farbaćemo i šarati jaja, a onda ih stavljati u korpice sa dekorativnom travom. Slavićemo svi zajedno. Kao nekada.
Vremenom prestaje euforija, to ja valjda deo odrastanja... ne racunajuci ovu godinu, zbog specijalnih okolnosti, nesto nisam imala ng duh, ali do prosle sam kitila jelku sa ogromnom posvecenoscu, lepila nalepnice po prozorima, prskala razne sprejeve... sve zavisi da li to i dalje nosimo u sebi... vec ce biti i ove godine tako...
barbie86, oduvek sam mislila da ce moj duh ostati mlad i euforican bez obzira na odrastanje, ne znam sta mi se desilo poslednjih godina, gde se sve izgubilo.
Volela bih da to promenim... Sad sam shvatila da kad bih se menjala na jedan dan sa nekom osobom ta osoba bih bila ja, samo par godina mladja ;)
Da li neko moze da mi kaze kako se prave probusena jaja ? sto pre..? unapred hvala